Milomir Đukanović
PUCALA JE ZORA KAO KORA
Pucala je zora kao kora,
Noć se s mukom podavala danu,
Ljubio sam smrznutu Svetlanu
Više Save na Kalemegdanu.
Časna reč!
A Svetlanu, suncem obasjanu,
Od te strasti podilaze žmarci,
Pa mi nežno šaptala na uho:
Mače moje, jedu mi se čvarci.
Časna reč!
I s vrhova Nebojšine kule
Drozd je pesmom ljubio grlicu;
Ja nabreko ko topovsko đule,
Sva mi dugmad otpala na šlicu.
Časna reč!
Posle su naišli milicajci,
Od idile osta tužna slika:
U stanici ostaše podaci
Jedne kurve i jednog pesnika.
Časna reč!