Sanjala sam da uđoh u neki veliki HRAM.
Učini mi se veoma čarobno i nastavih da koračam
bez
straha i predrasuda.
Odjednom počeh da
prepoznajem svetlost
raznih dimenzija i boja.
Osetih kako
vrelina krenu mojim venama!
Razigra se Leptir u mojoj duši
i sve
se latice otvoriše njemu u susret.
Bože moj, kako je lep taj osećaj!
I potraja tako neko vreme...
Kao neka uhoda, začu se lagana škripa vrata u pozadini.
Ko je to sada?...
Šta da uradim?
Kao da se
razbi najdraži krčag!
Ne želim to!
Pobećiće mi Moj Leptir!
Primirih se.
A onda, vrata se zatvoriše.
Poželeh da je to
bio vetar
koji je hteo da se ušunja kroz pukotinu na vratima.
I, taman sam pomislila da je
Moj Leptir odleteo...
Kad, gle čuda!
Svetlost se povrati i videh predivnu ružu,
kao krv crvenu,
pokapanu kapljicama rose i Mog Leptira na njoj!
Ponovo
se umirih...
Toplina poče da se vraća u moju dušu
i nastavih
da uživam u toj čarobnoj lepoti.
Ponese me neki čudan vir!
Učini me
i nežnom
i krhkom
i slabom.
Pa me učini ŽENOM!
Zapevaše ptice,
zazvoniše zvona
i sve
poprimi oblik čudesnog vatrometa.
Ipak, negde u dubini duše,
osećam da
dolazi vreme buđenja iz sna!