Dobrica Erić

NEDELJA

 
Nedelja je
cvet koji liči
na svet u nekoj čarobnoj priči.

 Čim rano jutro
kroz trubu petla
objavi lepo praznično doba,
cela priroda postaje svetla
ko nameštena
gostinska soba.

 Radost treperi
bez trunke boljki
u srcu, kao
zvonce u školjki.

 Neko se brije,
neko se šiša.
Nekoga san voza kao lađa.
Nedeljom ne treba da pada kiša,
i niko ne sme
da se posvađa.

 Kao leptir
oko cveta
lebdi mama
oko šporeta.

 Miris zaprške
ceo šor sladi.
Kipi paprikaš, narasta pita.
Nedeljom niko ništa ne radi.
Samo se jede,
pije i skita.

 Kosač ne kosi,
kovač ne kuje.
Mlinar se proteže na brdu vreća.
A roj pčela vazdan lumpuje
u krčmicama
livadskog cveća.

 Nedelja liči
na svet u priči.
Praznik u vodi, cveću, zracima,
nedeljom i sunce besposliči
s decom po reci
i šumarcima.